Daleke 1900. godine, 22. aprila, preminuo je Jovan Đorđević — čovek čije ime danas malo kome znači, iako su njegove reči deo zvanične državne himne Srbije: „Bože pravde.”

Bio je pesnik, prosvetitelj, pozorišni reformator i kulturni radnik koji je, uprkos ogromnom doprinosu srpskoj kulturi, ostao u senci istorije. Rođen je 1826. godine u Senti, tada važnom trgovačkom i kulturnom središtu na Tisi, u kojem je stekao prve utiske o svetu koje će kasnije pretočiti u literaturu, pozorište i patriotske stihove.
Himna Republike Srbije – Bože pravde
Bože pravde, ti što spase
od propasti dosad nas,
čuj i odsad naše glase
i odsad nam budi spas.
Moćnom rukom vodi, brani
budućnosti srpski brod,
Bože spasi, Bože hrani
srpske zemlje, srpski rod!
Složi srpsku braću dragu
na svak dičan, slavan rad,
sloga biće poraz vragu,
a najjači srpstvu grad.
Nek na srpskoj blista grani
bratske sloge znatan plod,
Bože spasi, Bože hrani
srpske zemlje, srpski rod!
Nek na srpsko vedro čelo
tvog ne padne gneva grom,
blagoslovi Srbu selo,
polje, njivu, grad i dom!
Kad nastupe borbe dani,
k pobedi mu vodi hod,
Bože spasi, Bože hrani
srpske zemlje, srpski rod!
Iz mračnoga sinu groba
srpske slave novi sjaj,
nastalo je novo doba –
novu sreću, Bože, daj!
Otadžbinu srpsku brani,
pet vekovne borbe plod,
Bože spasi, Bože brani
moli ti se srpski rod!